Ja sam ustvari “Product owner” u duši 🙂 Zašto? Zato što volim da se stavim u poziciju korisnika. Volim da mu olakšam njegove muke, da mu uštedim vreme i pare. Volim da tu viziju i ideju prožmem biznis i monetizirajućim mogućnostima. Kada tako koncipiranu zamisao donekle kompletiram, volim da je predstavim timu ljudi koji je poslovno i tehnički sposoban da tu ideju samnom iznese. Volim da čujem njihova mišljenja, mogućnosti a največi mi je gušt kad vidim deo svoje vatre u njihovim očima! Kad oni sami počnu da dobijaju ideje i nadograđuju već postojeću. To me ispunjava! Dugo sam se tražio. Mislio sam za sebe da sam ja – project manager, wordpress developer, web marketing menadžer, turistički radnik,  web dizajner, preduzetnik itd., ali napokon sam shvatio moje strastveno-poslovno ja. Kako sam došao do iskustva i shvatanja da sam ja ustvari “Product owner/manager”, objasniću u daljem tekstu.

Prvo i najbitnije – šta je Product owner?

Product owner/manager je osoba koja zna zašto određeni proizvod treba da postoji, kako da se napravi(po mogućstvu na najefikasniji način) i kako da omogući da taj proizvod upotrebno, tehnički i ekonomski raste do svog maksimuma.  Dakle tu viziju treba da prenese na ekipu ljudi koja taj proizvod može da iznedri i razvija. Po puštanju i pre puštanja proizvoda na tržište mora da ima poslovnu – prodajnu – marketinšku viziju da plasira taj proizvod, privuče kupce/korisnike itd…
Ja sam u najvećoj meri IT okrenut, ali ovo zanimanje nije isključivo samo za IT industriju. Ukratko, ako imate ideju za najbolji i najukusniji kolačić na svetu, ne morate da imate fabriku kolača da bi ste se bavili tim biznisom. Sa receptom, poslovnim planom itd, možete da odete u već postojeću fabriku slatkiša i predstavite im svoju ideju, vidite kakve su njihove mogućnosti interesovanja itd, i uz malo sreće postanete Product owner vašeg kolačića koji proizvodite u saradnji sa određenom fabrikom.

Tri dana po pisanju ovog teksta ja sam odgledao film “Joy” te sam morao da se vratim, da ga dodam u tekst, jer na najbolji nači opisuje proces, probleme, strahove situacije jednog (u ovom slučaju samostalnog preduzetnika) Product manager-a, a sa druge strane i neveroatno motiviše. Priča je o metli. Ali sa obziorm da su priču pristali da ispričaju Jenifer Lawrence, Robert De Niro i Bradley Cooper, jasno vam je da to nije obična metla 🙂

Nazad na product ownership/management:

Kao mali radio sam u očevoj turističkoj agenciji. Ljudi su mislili da se ja bavim turizmom i da u svojoj glavi uvek imam cene karata od Beograda do ostatka sveta, informacije o last-minute, first-minute aranžmanima itd. Često su me sretali na ulici sa pitanjima i očiglednom željom za kupovinom nečega što ja prodajem i u njihovim očima sam uvek prepoznavao zbunjenost i šok mojom nezainteresovanošću da im uvalim svoju “robu” koju oni očigledno traže. Iako sam ja prodavao aranžmane, avio karte, putno osiguranje, imao odličan odnos sa kupcima,  nikad me nijedna zarada, provizija, cifra – nije uzbuđivala i inspirisala kao na primer mog oca, brata ili koleginicu koji su za svaku jaču proviziju vikali gool! 🙂

A sve što je mene interesovalo je da sistematizujem i automatizujem postizanje tog gola te da on dolazi kao na industrijskoj traci. Konstantno su me tištale stvari (za mene očigledni problemi a za sve ostale normalne okolnosti) koje sam primećivao u poslovnom procesu agencije.  Meni je to bilo prosto. Ako nemamo dovoljno kupaca, loš nam je marketing. Ako ne znamo koliko smo zaradili, kolko putnika imamo u kojem periodu itd… loš nam je protok informacija u agenciji odnosno informacijoni sistem. Ako putnicima ne možemo brzo da pronađemo i predstavimo ono što oni traže i žele da kupe, loš nam je proizvod/usluga. (Reč je o subagentskoj/posredničkoj agenciji).

Mnogo puta kada sam pokušao da te probleme rešim – ispostavilo se da po shvatanju mog oca – ja samo komplikujem poslovni proces na koji su on i ostali u firmi navikli, i da se ugledam na brata koji se ne pravi pametan već samo “cepa” :).

Pokušaj unapređivanja poslovanja :)

Čest osećaj pri pokušaju unapređivanja postojećih poslovnih procesa 🙂

Ipak i sama želja za unapređivanjem tih poslovnih procesa mi je dosta donela jer sam morao sam da naučim web development(wordpress, drupal), baze podataka, web marketing – SEO, Adwords(kojim sam se kasnije profesionalno i bavio)…

Posle par kućnih brainstorming-a (manje brain a više storming-a) i pored svih očevih “naša firma, mi gazde, naša firma…”, ja rešavam da taj kojekakav komfor napustim.

U to vreme sam se dosta bavio amaterskim sportom bilo kojeg tipa i stalno sam sanjao o tome da se takmičim, ali kako nisam bio član nijednog kluba i nisam se kretao u tim krugovima, shvatim da bih baš voleo da imam informacije te vrste na raspolaganju i da mogu da biram – koji sport/kad/gde/kategorija itd…
Eto opet želje za “product-om” i za unapređivanjem nekog procesa i predstavljanja ploda tog rada nekoj publici i tržištu.

Otud moj prvi projekat: turniri.net

Odradim analizu tržišta, napravim biznis plan, spisak svih mogućih amaterskih takmičenja u Srbiji, od fudbala i plivanja do šaha, bilijara, igrica itd… Otud i saznanje da u Srbiji postoji preko 150 sportskih saveza i oko 1500 različitih turnira godišnje. Napravim portal u wordpress-u, SEO optimizaciju, i krenem sa unosom informacija o turnirima što se pokazalo i kao najteži deo posla u ovom projektu/produkt-u. Prvo treba doći do potrebnih informacija a potom ih pod određenim pravilima formatirati i prikazati. Cilj koji je portal imao je da privuče amaterske i omladinske sportiste – takmičare(u bilo kojoj disciplini) u Srbiji i omogući im lako informisanje i prijavljivanje na turnire. Razmišljajući koju još vrednost mogu da donesem posetiocima mojeg portala, setim se da ljudi koji učestvuju na turnirima obično kupuju dresove za ekipe, a organizatorma trebaju medalje i pehari. Čisto informativno napravim te dve stranice i populizujem ih sa relevantim podacima o proizvodima i firmama koje se tim poslom bave. Posle nepunih mesec dana te dve stranice dolaze do 1. strane googla te se meni otvara potpuno nov načim monetizacije portala u vidu posredovanja između proizvođača i kupaca navedenih proizvoda.
Posla je bilo sve više i više, dnevno su stizala i po 5 upita u vezi prodaje(imam google dokument sa primljenim upitima da to i dokažem 🙂 ).
Taman kako je posao krenuo da se širi, desilo se nešto strašno. Zaposlio sam se za stalno kao Web Marketing (Adwords specialist) u jednoj inostranoj firmi u kojoj se dosta radilo ali je dosta i plaćala. Malo po malo, snage i vremena da radim na Turnirima mi je ponestajalo, te sam projekat uz uspavanku ušuškao i polako izašao iz sobe da ga ne probudim.
Uporedo sa tim poslom dobio sam još jedan sekundarni takođe kao “Web Marketing specialist”  a oba posla su mi konzumirala ceo dan i polako počela da me prže na tihoj vatri od zelenih novčanica.
Pravio sam pare ali nisam bio srećan, sve što sam imao su pare. Nigde strasti, nigde srećnih korisnika – niko da pita – Wow, kako si se toga setio? Kako si to napravio?

Pouka iz rada na turniri.net :

Na turnirima sam radio sam i pokušao da unapredim i spojim svoje tehničke i biznis mogućnosti i tako iznesem ceo posao, što se pokazalo kao nemoguće. Shatio sam da mi je potreban tim.
“Ako želiš da napraviš proizvod – kodiraj, ako želiš da napraviš biznis izađi napolje i pričaj sa ljudima” – što sam na Travelcollab-u i primenio.
Zainteresovala su me partnerstva u IT preduzetništvu, kako se pravi tim, raspodeljuje udeo itd – što možete pročitati u tekstu “Kako raspodeliti udeo u ortakluku startup kompaniji”

Često sam razmišljao i o radu u turizmu, problemima na koje sam nailazio, još uvek sam imao veliku želju da to nekako unapredim na obostranu korist korisnika i mene samog.

Otud moj drugi product: travelcollab.com

Softverska web platforma (SaaS – software as a service) putem koje će subagentske firme poput firme moga oca moći da olakšaju poslovanje i da vreme dobijeno tim olakšanjem ulože u povećanje obima posla a ne rešavanje repetitivnih problema u istom.
Opet sam obavio ispitivanje tržišta, proverio postojeća rešenja – konkurenciju i zaključio da je tehnologija toliko uznapredovala da su postojeća rešenja izuzetno zastarela na način na koji je zastareo SMS prema Viberu. Radeći na Googlovoj Adwords platformi, zaljubio sam se u njihovu analitiku i prikaz poslovnih podataka na jedan potpuno seksi način i rešio da to primenim u svom SaaS-u. Takođe sam stalno naletao na pojam gamification, te reših da ga malo izučim putem jednog Courserinog kursa. Blago je reći da sam bio oduševljen time koliko gamification doprinosi motivaciji i ostalim bitnim faktorima u firmi.  Dakle uglavih “Real Time Analytics”, Gamification, Big Data, Collaboration (u koji sam se zaljubio koristeći Google Docs) – u svoj Travelcollab, prezentovah to ekipi iskusnih i sposobnih ljudi sa kojima sam se dogovorio o udelima, taskovima odgovornosti, i uskoro izlazi moj prvi pravi product! 🙂

Pouka iz rada na travelcollab.com :

Naučio sam da pričam sa ljudima o poslu, da napravim tim, motivišem i tehnički izguram projekat u ovom slučaju putem scrum metoda. Takođe sam naučio da na poslovne razgovore gledam statistički a ne emotivno i da me nezaiteresovanost sagovornika ne pokoleba. Jednostavno, različiti ljudi imaju različita interesovanja i motivacije, ne smete očekivati da će prva osoba sa kojom pričati o poslovnom predlogu biti oduševljena istim – i ako ona ne bude, da vas to emotivno dotakne.
Gledajući klip u kojem govori osnivač Airbnb-a, o svojim počecima, kako su pokrenuli kompaniju koja danas vredi 20 milijardi dolara, zapamtio sam i posebno mi je smešna priča – kada se u kafiću našao sa potencijalnim poslovnim partnerom kojem je predstavio svoj Airbnb projekat. Kaže – partner je u jednom trenutku ustao i bez reči odšetao od stola. Osnivač Airbnb-a je shvatio da je gospodin otišao na kratko do wc-a čim nije reč izgovorio. Uskoro je shvatio da je gospodin, ustao, seo u auto i otišao 🙂 Da je devojka u pitanju, razumem da ovakva situacija čoveku može da slomi srce, ali kad je posao u pitanju – potrebno je samo kontaktirati sledećeg potencijalnog partnera.

Kako sam shvatio da sam ja “Product Manager”? Sve što sam do sad radio, čemu sam stremio i trudio se u gore navedenim projektima, prepoznao sam u ovih par videa, te otud moje sreće – jer je neko podveo moje poslovno znanje i strast pod jednu funkciju “Product manager”. Jer iskreno do sad sam bio izgubljen, mislio sam da ja ne znam čime želim da se bavim i da je loše što stalno smišljam šta bi bilo dobro da se doda, da se uvede, šta bi trebalo… što imam znanje iz marketinga iz web programiranja iz poslovnih procesa itd, a ne mogu za sebe čista srca da kažem da sam jedno od ta dva… Jednom rečju, osećao sam se kao ružno pače… A sada znam, ja nisam patka, ja sam labud! xixixi:p

Malo je reći da sam zaljubljen u ceo ovaj proces i da imam još par ideja u svom folderu.

Tekst sam napisao kao sopstveni mentalni memo – da napokon znam čime želim da se bavim i šta me poslovno ispunjava. A takođe i ako nekome nekad bude trebao “Product manager” – da me uzme u obzir, jer sam uvek raspoložen za učestvovanje u dobrom timu sposobnih ljudi. Još ako neko plaća da to radim – tim bolje!