Mi koji malo “temeljnije” pikamo fudbal upoznati smo sa izrazom “kontra igrač”. To je igrač za kojeg bi neiskusni posmatrač sa stane rekao da je baš dobar, možda i najbolji na terenu, tehnički i fizički potkovan, ume često protivniku proturi loptu kroz noge ali kad on igra, mi uvek primimo gol i izgubimo. 

Politika je utakmica u kojoj se igra za um i srce glasača. Postoje igrači koji igraju za jedan tim ali uporno srca i umove glasača teraju u koš protivniku.

Kontra igrač: Barbara

Barbara je “novinarka” studija B. U decembru 2018 godine, u Beogradu su se održavali protesti opozicije pod nazivom “Protiv krvavih košulja” jer je nekoliko članova opozicije vikend ranije pretučeno na skupu u Kruševcu(za koji niko ne bi ni znao da nisu pretučeni) – još jedan primer autogola, u želji da spreče okupljanje opozicije u Kruševcu, batinaši su izazvali rekordne proteste u Beogradu.
Barbara je izveštavala sa lica mesta uz narativ koji odgovara vladajućoj poziciji – SNS-u. Ako želite da saznate više o narativu, kliknite ovde, to je (najčešće pristrasan)način na koji neki medij pokriva određenu temu. Mi Srbi smo izuzetno istrenirani da prepoznamo narativ jer smo mu često izloženi u Zapadnim medijima kada izveštavaju o konfliktima nas, Albanaca, Hrvata… Barbara je toliko preterala u narativu da bi ga provalio i najzatucaniji Amerikanac koji slepo veruje CNNu.
Narativ nije lako sprovesti, potrebno je da bude suptilan i da osoba koja ga “prodaje” ima određene veštine u prodaji istog. Čak i iskusnim prodavcima narativa u poslednje vreme teško ide jer se njihove “informacije” lako diskredituju preko društvenih mreža. 
Rezultat: Barbarino očigledno laganje pri izveštavanju je praktično dupliralo broj ljudi na protestu sledećeg vikenda. Poznati DJevi su čak producirali pesme i postavili ih na youtube gde ismevaju Barbarino izveštavanje te je praktično postala viralna! A za viralnost bi svaki marketing menadžer “dupe dao”, a ona je to postigla na “talenat” 🙂

Sama reč Barbara je postala simbol za flagrantno pristrasno političko izlaganje – Barbara je dakle kontra igrač parekselans.

Kontra igrač: Djilas, Tadić i ostatak “opozicije” iz DOS perioda

U Srbiji u Decembru 2018, nezadovoljstvo prema vladajućoj stranci ključa. To se može videti na društvenim mrežama, u narodu. Ljudi su ogorčeni. Hodajući ujutru oko 8h ka pekari,  ka meni idu 3 uredna momka u svojim 25-30. Ja ne pohađam proteste, ne gotivim opoziciju ali mi se ne sviđa vlast – ne toliko zbog rezultata već zbog načina na koji mi se vlast obraća. Stičem utisak da svaki put kada govore na televiziji – Vučić ili neko od njegovih govore da sam JA LOPOV, da sam JA ŽUTI, da sam JA IZDAJICA – jer ako mi se ne dopada njihova vlast onda mora da sam i ja “žuti”. Zbog takvog načina obraćanja putem medija koje svakodnevno pratim i zbog nemoći da im na tako nešto odgovorim, ja se osećam uvređeno i isfrustrirano i često uhvatim sebe kako maštam da svoju čast branim “po muški”. Baš u trenutku dok maštam o tako nečemu, prolazim pored tri momka koji naglas razmišljaju o istoj stvari – a ne deluju nasilno. Tad sam shvatio dokle je došlo. Da je narod sateran u ćošak, nema opoziciju koju može da podrži, nema gde da iznese mišljenje. Masovna frustracija se ne može primetiti na medijima jer su oni alat vlasti. Do skora se frustracija mogla izbacivati na medijskim portalima ali od pojave botova ni to više nema smisla. Ono što vlast ne razume je da su botovi opasni. Opasni u smislu da će stvoriti lažnu sliku “temperature” u narodu. Ako telo ima temperaturu ne možete ga lečiti tako što ćete pojačati erkondišn – što vlast trenutno radi. 
U borbi za svrgavanje trenutne vlasti kontra igrači su Djilas, Tadić, Jovanović i ostatak opozicije, vlast to zna i odlično koristi. Čim je neko protiv njih, oni kažu da je za “žute”. Narod je ogorčen na prethodno pomenute zbog načina na koji su sprovodili politiku, izveli privatizaciju i ne želi da im da podršku. Ovo je dokazao i “Ljubiša Preletačević Beli” kad je iz šale osvojio veliki broj glasova na izborima jer ljudi nisu hteli da ih daju “pravoj” opozicij. 
Zaključak: Iako igraju u istom timu sa nezadovoljnom populacijom protiv vlasti, ovi “kontra igrači” ustvari pomažu vlasti da ostane na mestu jer uz pomoć njih vlast razjedinjuje opoziciju.

Kontra igrač: Šešelj

Primer iz naše ne tako daleke ratne prošlosti. Jednom prilikom mi je drugar rodom iz Republike Srpske koji je upućen u neka dešavanja iz prve ruke, rekao da je Šešelj hrvatski čovek. Kada razmislim, ma koliko Šešelj nas zabavljao, on je svojom izjavom “Karlovac, Ogulin, Karlovac, Virovitica”  u kontekstu Velike Srbije i još par izjava gde spominje klanje, rđave kašike… uspeo da pruži lako pamtljiv argument svim našim neprijateljima oko kojeg će se kasnije oni ujediniti i koristiti ga u medijskom narativu. Svaki strani mediji koji je već bio naklonjen našim protivnicima u ratu, mogao je za par sekundi da odbrani svoje argumente protiv Srbije spominjanjem “Velike Srbije” i “klanjem ljudi zarđalim kašikama”. Ta “oružja” im je Šešelj poklonio i dao svom timu nekoliko auto golova iako su mu “navijači” povremeno aplaudirali. Na ovo me je podsetila izjava starijeg gospodina koji je prisustvovao otkrivanju spomenika Franji Tudjmanu kojeg mediji pitaju da li je Franjo bio zločinac a on odgovara sa: “Da nije Franje sad bi Karlovac, Virovitica it… bili srpski”.

Pogledajte kako hrvatski predstavnih Plenković u parlamentu Evrope, bez ijednog argumenta, uz ogromnu lakoću, koristeći poštapalicu “Velika Srbija” zabija gol Srbiji samo zato što se nasuprot njega nalazi Šešeljev sin iako se on koristi istorijskim činjenicama. 

Još jedan primer korišćenja Šešelja za podizanje Srbofobije: http://balkans.aljazeera.net/video/glusac-seseljevi-radikali-odrzali-stranacki-kongres-u-hrtkovcima