Boks je jedna od bitnijih stvari u mom životu i nema nikakve veze sa tučom. I pomaže mi kod dve bitne stvari – “skidanja skrame sa očiju” i “bulshitometra”

Prva stvar – skidanje skrame preko očiju

U mlađim danima imao sam skramu preko očiju, kad god bih se našao u društvu znatno fizički jače ili agresivne osobe meni se “mutio pogled”. Uticalo je na moje razmišljanje, na moje ponašanje. Kad bih se našao u društvu takve osobe – posebno kad se iskombinuje nadmoć u snazi i njihova agresivnost, sav moj fokus je išao ka toj osobi.
Razmišljao sam kako da je izbegnem ako mogu, ako ne mogu da je izbegnem kako da je navedem na neki normalan tok dešavanja koji neće da “eskalira”.  Jer prolazio sam i kroz situacije kad to dešavanje “eskalira”. Kad eskalira možeš totalno da se povučeš gde gubiš sav kredibilitet ako si ga ikad i imao a u momačkim danima to ume da ima uticaja na tvoj društveni život. A meni je bilo lakše da popijem batine nego da niko samnom neće da se druži. I onda celo to vrzino kolo zna da bude jako mučno. Dok nisam počeo da treniram boks tukao sam se, od kad sam počeo da ga treniram više se ne tučem. 
Jednostavno kad konkretno utreniraš veštinu, kad znaš da se boks sastoji od tehnike, kondicije, snage, odjednom ti se sve pojednostavi. 
Odjedanput te niko ne opterećuje. Kad se pojavi jak i agresivan lik u tvojoj blizini, ti o njemu ne razmišljaš! Ne interesuje te! Jer si svestan da to možeš da rešiš. I samim tim ti si već smireniji, fokusiraniji i rešio si ogroman deo problema. Skinuo si paranoju. Skramu sa očiju koja ti je prekrivala pogled svaki put kad si osetio opasnost u blizini. Sad se percepcija te opasnosti promenila. Jer ono što je za mene nekad predstavljala reč “tuča” sad je za mene igra u kojoj pobeđuje onaj koji zna da uradi jednu stvar na tri načina a da se njemu ne desi isto – dakle da udari brzo, jako i precizno po mogućnosti u serijama a da ne bude udaren. Simple as that!
A šta ako i taj lik trenira boks ili neku drugu veštinu pa je opasniji od mene!? Ako konkretno treniraš veštinu(ne moraš da budeš profesionalac), ti si već dobar. Ta veština iziskuje ogroman rad, fokus, požrtvovanost. I čak i onaj ko je jači i spremniji od tebe to zna i poštuje! Čak iako je po običaju agresivan, u tvojoj blizini će verovatno spustiti loptu jer je on na gubitku. Ako njegov kredibilitet zavisi od njegove snage i agresivnosti – da kažemo da je opasan baja u kraju, tebe će smeti poslednjeg da dira! Zato što tuča i boks nisu egzaktna nauka! Nikad niko nije totalno najjači. Čak i slabiji može da baci udarac koji će da prođe i da pogodi šta treba i tada i jači pada. I to ljudi čiji kredibilitet zavisi od snage i agresivnosti znaju, zato spuštaju loptu čak i kad naiđu na slabije od sebe – ali koji su “spremni”. Neće da te dira ukoliko ga ne provociraš. Ako ga provociraš e tad će da ti jebe mater…

Bullshitometer

Pre boksa sam imao apsolutno drugačiju percepciju vrednosti i mogućnosti određenih ljudi. Kod nas u kraju dovoljno je bilo da neko nabavi Bogner jaknu, da ga vidiš sa nekim likom 2-3 puta i ti već o njemu stvaraš sliku kao o “relativno zajebanoj” osobi. Isto to se dešava i u poslovanju, ljudi znaju da se kite perjem i uspesima za koji oni nisu zaslužni ali ti često nemaš način to da proveriš.

Tako i na boksu. Pošto sam često na relaciji Kruševac – Beograd, gde i kad stignem ja treniram i obišao sam više klubova – obično je kik-boks u pitanju ali kad me mrzi da dižem noge ja samo radim ruke. I onda vidiš. Dođe baja istetoviran, full oprema, reko bi onaj Tajlanđanin iz krvavog sporta što treba da se bije sa Žan Klod Van Damom. I ti se uozbiljiš, kažeš, došao je taj dan da me neko ubije na sparingu al bolje da me ubije nego da ne smem da se vratim ovde više od sramote. I krenete da radite – lagano… I onda provališ da lik ne može da digne ruku, zamah mu traje 2 sekunde, ne bi te pogodio u telo ili u nos pa da ti je glava ko pilates lopta! Počinje da dahće, da se saginje da dođe do vazduha – u roku od 2 minuta od naoštrenog tigra postaje milo jagnje koje hoće da se mazi, pojavljuje mu se osmeh na licu. I skapiraš, jebote pa ovakvi su i po ulici i po firmama…

Ali onda dođe baja, tih, skroman, u normalnoj opremi, uđe u klub iskazuje poštovanje prema svima – ćao ćao, zdravo zdravo… i krene da radi sparing! Prelepo! Pleše! Bije te a tebi drago! Em što je gospodin em što zna! Ne možeš da ga pogodiš, ako ga pogodiš zatvoren je, na tvoj udarac vraća kontre! Tehnika – tu je, kondicija tu je, brzina tu je, snaga tu je. A po izgledu i ponašanju – takav ti nikad ne bi stvarao nervozu da ga vidiš u nekom noćnom klubu ili kafiću! I takvih ima po ulicama i po firmama – ljudi koji vrede, koji rade, koji mogu ali ne piše im na čelu! 

Po meni su to dve najbitnije stvari koje mi je boks/kik boks(ili bilo koja druga ozbiljna vestina[dziuDzicu, Dzudo, MMa, Tekvondo, Karate])  doneo a koje ne podrazumevaju da ja sad trebam da prebijem nekog. POŠTO MOGU(mogo sam, sad ne treniram al i dalje crpim filozofiju iz veštine – ko da treniram)!