Evo me u Americi, logičan tok misli jednog “gastErbajtera” je – kada se vratim šta da radim sa parama koje zaradim?

Mislim, ja već imam gde da ih spiskam, na neke svoje ideje i projekte koji nisu obavezno super profitabilni i interesantni al mene ispunjavaju i ljudima koji te ideje/projekte koriste, znače – www.travelcollab.com kao glavni zasad…

Ali me generalno mori, zašto se ljudi koji zarade pare u inostranstvu teško odlučuju da u Srbiji ulažu u neki biznis već 99% ljudi koji odluče da neku lovu zavale u Srbiji, to zavale u nekretninčine…

Dok nisam otišao na šljaku u inostranstvo, mislio sam da su naši ljudi jednostavno finansijski nepismeni al sad to gledam iz kanda drugog ugla, evo mog viđenja situacije:

Da bi u Srbiji napravio biznis(da isključimo IT outsorcing i govorimo o biznisu za domaće tržište) koji ti donosi 3000 – +5000eur PROFITA mesečno(profit = ostane kad se plate radnici, porezi, rente…), trebaš da se OTELIŠ. Treba da uložiš ogromno vreme, o živcima da ne pričamo, da strepiš od inspekcije, konkurencije, reketaša, politike. Taj biznis gradiš za tržište gde je prosečna plata 400$ ali te mušterije ne misle da zbog toga trebaju da budu manje zahtevne već naprotiv – što su siromašnije njihova lova im više znači što u prevodu znači da će više da te cede jer su ti nešto platili. I velika je šansa da ćeš i posle svega uloženog da pukneš…

E sad, da bi u inostranstvu – Amerika, Zapadna Evropa napravio profit od 3000 – +5000eur, treba da imaš 2 noge i 2 ruke, da si polupismen i spreman da ustaneš u 7 ujutru. Ništa više od toga po mom iskustvu  Iz tog ugla, što bi neko gubio živce na Srbiju kad istu tu lovu bez rizika, kidanja živaca, strepljenja od svega i svačega može da zaradi na zapadu. I onda u Srbiji pravi kuću za odmor koju i ne posećuje…

Ja kapiram da u Srbiji ima jedno 100 milijardi love zavaljene u gastarbajterske nekretnine koje niko ne koristi…

Da skratim pisanije, pošto Srbija nema naftu, nema more, nema interesantne turističke destinacije, jedino što joj preostaje su ljudi. Ako smo nerazvijena zemlja ne znači da moramo da budemo nerazvijeni mozgovi… 
Odnosno nama će se mozgovi masovno razviti zbog evolucije jer kao one ptičice na Galapagosu ili Madagaskaru što im je generacijama rastao kljun da bi mogle da uhvate crvića među kamenjem, tako i Srbi nemaju šta drugo do da počnu da razmišljaju. Dakle nije što volimo no što nas muka naterala  i to je dobro iako je možda sada teško… Otud masovna pojava programera i programiranja kao najpoželjnije struke trenutno… A nekad su svi želeli da budu kontroverzni biznismeni… Čak znam i manekenke koje se samo sa programerima zabavljaju 

Dakle, najveći resurs Srbije su ljudi i njih treba razvijati i “izvoziti” bilo fizički ili virtuelno, isprati im mozak svakako da budu povezani sa maticom i da matici vraćaju ko što je meni mozak ispran recimo mada od mene i nije neka velika vajda 

I da, zašto Srbi ne bi ulagali u firme u Americi, u zapadnoj Evropi itd… Zašto ne bi pomalagi našim ljudima da kupuju kamione u Americi i našim klincima da če da programiraju. To sigurno ima više smisla nego zaraditi brdo para u Americi i otvoriti kafić u Leskovcu…

Reko sam šta sam imao, laku noć…