Evo vam jedna korisna internet marketing pričica koja se meni desila. Verujem da može biti korisna i ljudima koji prodaju internet marketing usluge i njihovim klijentima jer govori o tome – zašto je bitna transparentnost između marketara i klijenta i kako manjak iste može da ugrozi poslovanje klijenta.

Pre nekoliko godina pokrenuo sam svoj prvi internet projekat www.turniri.net. Kao mladić sam se ložio i još uvek se ložim na preduzetništvo, internet marketing i sport pa sam kroz taj projekat želeo da objedinim svoja znanja i interesovanja i ne budem onaj lik koji ne može da provali kako da dođe do iskustva pre nego što se zaposli i onda o tome razglaba u smislu šta je starije koka ili jaje.

Koncept je bio da kreiram portal na kojim se zainteresovani takmičari mogu informisati i prijavljivati na turnire raznih vrsta. Portal bi objavljivao i pozicionirao događaje online, ljudi bi se prijavljivali a ja bih ubirao novce od propratnih marketinških aktivnosti, proviziju od prodaje sportske opreme itd… Neki turniri su mi davali gratis takmičarsko mesto ukoliko ih oglašavam što sam ja uglavnom koristio u marketinške svrhe kao giveaway sajta…

  1. Kreirao sam sajt u wordpressu, podelio tipove postova u turnire, kampove, proizvode…
  2. Napravio internu bazu podataka turnira svih mogućih sportova u Srbiji iz koje sam kasnije određene turnire kačio na sajt. Do nekih informacija sam dolazio metodom od usta do usta a do nekih skrejpovanjem sajtova sportskih saveza u Srbiji.
  3. Počeo sam da objavjujem postove-turnire koji su za kratko vreme postali dobro pozicionirani na Google-u jer jednostavno nije bilo konkurencije.
  4. U nekom trenutku sam razmislio šta bi još moglo da bude interesantno mojoj ciljnoj grupi da bih saobraćaj sa interneta privukao na sajt iako se ne traže turniri direktno. Na Google Keyword Planneru sam napipao da imam dobrih pretraga za “Izrada dresova”, “Prodaja dresova” itd. Ok, napravim ja stranicu “Prodaja-dresova” i “izrada-medalja” i za kratko postanem prvi na Google-u i za pretrage vezane za te stvari. Ispostavi se da je to prilično dobar biznis na kojem ljudi zarađuju ali se još uvek niko nije otimao za kupce online.
  5. Mislim da se sve to dešavalo 2011 godine. Iako su već postojali sajtovi koji su domenom gađali ključne reči kao što su dresovi i medalje, moj sajt je izbio na prvo mesto jer sam jednostavno imao više korisnog sadržaja vezanog za celu tematiku i otud više posetilaca sa malim bounce rate-om. Pošto sam dobio pozicije i saobraćaj za reči “Izrada dresova” i “Izrada medalja”, rekoh da kontaktiram firme koje se time bave.
  6.  Za firme koje bi se oglašavale na stranici “dresovi” jedna od prvih kontaktiranih i posećenih je firma DisSport koja se nalazi u selu Gornji Stupanj na pola sata vožnje od Kruševca. S obzirom da tada nisam imao auto, to je bila jedna od dve firme za dresove kojima sam se obratio i posetio. Gazda Deki iz kojeg je izbijala ona seoska poštenost i poslovičnost me je sačekao na kapiji sa osmehom. Vidim da mu je simpatično što hoću time da se bavim i da ga reklamiram ali da on ne veruje da to može da uspe jer njegovi klijenti nisu baš neki “internetaši”. 
    Ja mu sa druge strane govorim da ne brine on ništa, da pusti mene da reklamiram njegove usluge online a ako dođe do prodaje da on meni da procenat. I dogovorimo se mi na obostrano zadovoljstvo. Tu počinje zaplet ove priče 🙂

Kardinalna greška koju sam ja u svom neiskustvu napravio jer me je poneo prvi priliv novca i prva provizija je da ja počnem da se bavim pregovaranjem oko prodaje tih dresova, a to zna da bude mukotrpan posao. Moraš da se dogovoriš oko dizajna, količine, veličine, cene i tu se izgubi ogromno vreme. Ja ne stižem da radim tehničke stvari na sajtu, ne stižem da postavljam sadržaj, turnire i na još veću nesreću, dobijem remote posao da ga radim od kuće za platu od tada meni ogromnih 750$ mesečno. S obzirom da je moja prva plata iznosila 25.000din, možete zamisliti moje oduševljenje! Posao. Od kuće! 750$ mesečno!? Radio sam Google Adwords PPC oglašavanje, moj ćale je od toga zapamtio samo Google, pa se po Kruševcu pričalo da radim za Google dok me ćale povremeno pitao da ubacim potomka nekog njegovog prijatelja a najviše je lobirao za sina doktora Šakule, jer Šakula me porodio pa ne ide da mu ja sad ne sredim posao za sina 🙂

Elem, tu moj entuzijazam za razvoj i ažuriranje sajta turniri.net klone. Al ostavim ja Dekijevu firmu da se ona oglašava online za džabe pa ako to krene da se mi nešto posle dogovorimo.

Povremeno bacim pogled na Google sheet gde ležu upiti, vidim ja 3-4 upita dnevno. Deki dobija te upite za džabe dok firma za koju radim troši 100.000$ mesečno da bi dobila sličan procenat konverzije. Nema veze, nek šljaka Deki pa ćemo da se dogovorimo kad budemo imali vremena.

Posle 4.5 godine, ja i cura sada žena uzeli kredi za stan a moja firma odlučila da najuri ceo Adwords PPC team. Nema veze, snaći ću se ja reaktiviraću Turniri.net i još par stvari. 

Kažem ja Dekiju, Deki, jel ti ide nešto sa Turniri.net, ja vidim upite ali ne znam da li oni prelaze u prodaju, on kaže “oooonako” 🙂 
To “oooonako” je ustvari srž ove priče. Razumljivo je da Deki želi da mi prikaže poslovanje i učinak sajta turniri.net slabijim nego što jeste da ga ja ne bih “globio” 🙂 
Ja to “ooonako” procenim na 3.000din mesečno, simbolično, uključi se njegova žena Sneža, malo skupo ovako-onako al hoće oni da plate da “ispoštuju”, jer kupili su kuću u Kruševcu pa tu prebacuju proizvodnju pa im nije baš vreme za dodatne troškove.

Meni trebaše pare al neću da ih derem jer imam poseban afinitet prema tim malim porodičnim firmama i ostade tih 3.000din par meseci dok se meni ne desi moja ćerkica 🙂 Meni sada treba mnogo više para. Na kraju, u finansijskoj panici ja dobijem sezonski posao u Americi koji će mi pomoći da uvećam konto a skinem kilograme, odnosno da vratim u balans sve ono što rođenje deteta disbalansiralo  – otiš sam na par meseci da radim selidbe:)

Ja u pola sezone u Americi, zove me Deki da mi kaže da ne dobija toliko upita kao pre, ja vidim da je sajt pao jer ga dugo nisam ažurirao, rekoh Deki, ne moraš ni onih 3000din da plaćaš dok ja ne popnem sajt na stare pozicije. Vratim se ja iz Amerike, uhvatim se u Travelcollab, moj drugi projekat koji te godine krene da prihoduje, taman kako smo na njemu glavne stvari završili, meni opet dolazi letnja sezona u Americi.

Ovaj put me Deki malo paničnije zove i otvorenije, da im ja napravim sajt, da popnem svoj stari sajt jer su im baš stali upiti. Ja od srca hoću ali u ovom trenutku sam prilično tanak sa vremenom jer je sezona u Americi ove godine jaka, rekoh mu da sačeka kad se vratim u oktobru(za mesec dana od pisanja ovog teksta).

Poenta priče je da je Deki – mene nije obaveštavao o uticaju sajta turniri.net na njegovo poslovanje. Verovatno bih i ja postupio isto – kad bi me zvali iz googla da me pitaju kolko mi znači Gmail, ja bi im rekao “paaa onako, koristim ja i yahoo(ne koristim)”. 
Ta netransparentnost je po mojoj proceni dosta ugrozila Dekijevo poslovanje koje je po njegovoj frekfenciji poziva u zadnjih mesec dana, ozbiljno opalo u odnosu na prethodne sezone, jer ja nisam sajtu pridavao pažnju a sajt Dekiju izuzetno znači.

Deki i ja nismo neprijatelji, ja mu ne zameram, čim se vratim iz USA potrudiću se da mu pomognem, ali mislim da je pričica poučna jer se u Srpskom biznisu prilično kratkovido gleda i ova anegdota može klijentima da pomogne da gledaju usluge marketara iz druge perspektive.